Pijani momci prolaze du` naáe tihe ulice,
oni u vojsku polaze, prate ih tu`ne curice,
brinu ih slutnje sulude - da rata ne bude!
Ne mogu da me ne sete suze na vrh tvog nosiæa
devetsto-osamdesete, ulice Brane Ãâ osiæa
i voza crnog k'o da s njim zauvek odlazim.
Znaá áta, neka mora sve potope,
nek se gleèeri rasture, veèni snegovi otope.
Pa áta, neka kiáe ne prestaju,
neka gromovi polude, samo rata da ne bude!
Znaá áta, nek se doba preokrenu,
nek se zvezde uznemire, nek se planine pokrenu.
Pa áta, vetri nek pomahnitaju,
nek se vulkani probude, samo rata da ne bude!
K'o zlatni prah, oreol sna, oko malenih glavica
i tvoja ljubav nad njima èuva ih kao lavica.
Loáe te vesti uzbude - da rata ne bude!
Znaá áta, neka mora sve potope,
nek se gleèeri razvale, veèni snegovi otope.
Pa áta, kiáe neka ne prestaju,
neka gromovi polude, samo rata da ne bude!
Znaá áta, nek se doba preokrenu,
nek se zvezde uznemire, nek se planine pokrenu.
Pa áta, vetri nek pomahnitaju,
nek se vulkani probude, samo rata da ne bude!
Samo da rata ne bude, ludila medju ljudima,
veliki nude zablude, plaáe nas raznim èudima
i svakoj bajci naude - da rata ne bude!
Samo da rata ne bude, ludila medju ljudima,
veliki nude zablude, plaáe nas raznim èudima
i svakoj bajci naude - da rata ne bude!